Advokate Mitiću, da li da tužim Radnički, moju drugu porodicu?!

20. januar 2020. 13:28 Stavovi Pirot Plus Online

Potpuno svestan situacije u kojoj se nalazim, kada je u pitanju Radnički, pokušavam, da svoje lično uklonim iz svega do sada, jer osim radosti, kad Radnički pobedjuje i ponosa što sam Piroćanac, zaista ama baš nikakve koristi nemam!

       Da, neka javnost zna, da NIKADA od 1978., od kada sam počeo da radim prenose i "trčim" za Radničkim, do dana današnjeg, nisam dobio dinara. Javno se zna da TV Pirot naplaćuje snimke, da je vlasnik često pominjanog portala, od kuma  bez odluke Upravnog odbora, dobio 30.000 dinara za sajt, da ne nabrajam dalje!!! Jesam, imao sam, ponekada sponzore za gorivo, "išla" je zahvalnost vreme prenosa, pošto sam svojim kolima putovao svuda! Subotica, Sombor, Novi Sad, Priština, Mutrovica, Kraljevo, Užice, Negotin... 

          Dakle, sa te strane – sve potpuno jasno!

           Nije jasno i čisto, ono što od 2015. godine radi Radnički. Još na Skupštini, kada je izabran za predsednika i kada je najavio ono ISTORIJSKO – DA ĆE RESETOVATI RADNIČKI, Aleksandar Ćirić, je pokazao odredjenu netrpeljivost prema meni!

    Kasnije je to i pokazao.

    Zoran Nikolić, iako me zvao na razgovor da uskladimo saradnju, iako mi je rekao da su mu mnoge stvari jasne iz prethodnog perioda, zaćutao je i prihvatio, očigledno, sugestije nekih likova, koji su se ostrvili i na još gori način nastavili uvrede.

     Mladen Križan, vlasnik Armada sekjuriti, koji me je hvatao za vrat, iako je to uradio, u Policiji se izjasnio da je odgovorio na moj "fizički" napad?! Potom je neki tužilac odbio moju prijavu kao neosnovanu.

     Ha, ha, fizički napad na novinara na dužnosti, na sportskoj priredbi. Oprosti mu Bože! 

    Mnogo neistina na moj račun izrekli su i administrativac Dragan Janković i njegov  njegov saradnik, za "neke" poslove Desimir Tošić. Od pomenutog sam, kada su ga oterali iz Radničkog čuo, da je zajedno sa Jankovićem u Dobanovcima u vreme Ćirića,  uradio nešto, što bi, da se tera do kraja, moglo da bude veoma "interesantno"! To  zna i Marjan Živković, tadašnji trener. Ali, hajde, za dobro Radničkog ćutim još uvek!  Kada je Desimir Tošić vraćen u Klub, postao je preko noći komesar za bezbednost, a Mladen Križan ga je, za lojalnost,  zaposlio u svojoj  Agenciji! Tošić je nedavno kod sudije  svedočio protiv mene, potvrdjujući navode "oštećenog"! Strašno! To je ta "elita" Radničkog koja dozvoljava uličnom fotografu Iliji Pejčiću, da bude na atletskoj stazi, a profesionalnom novinaru zabranjuje rad!

.............................................................................................................

        Zamoliću vas, dragi prijatelji, da mi verujete, da zaista nisam BITAN, u svemu. Šta sada mogu da promenim, u 71. godini života da mi bude bolje?

    Kakve to lične koristi mogu da imam od svega što pišem? Ma baš ništa, samo narušavam zdravlje.

       Ovo što radim , radim samo iz jednog razloga!

     Da  Radnički  bude dobro uredjen Klub, da vrati autoritet kakav je imao u vreme  čika Dragana, Šuleje... kada se znao red i kada su na Stadion svi bili dobrodošli i bili poštovani!
Ovaj Radnički nije poštovao smrt jedinstvenog Jovana Simonovića, Pravde Ćirića, Živorada Stankovića, Trakana, dozvolio je da ovi "dodjoši" ne poštuju legende kakvi su Miroljub Djordjević, Boža Mijalković, Rade Andjelković...

       Ovaj Radnički, koji ima samo fudbalski pogon za primer, postao je grupa ljudi od kojih većina ne samo da su zalutali, već nanose veliku štetu!

      Zbog toga pišem, da se menja, naš, "moj" Radnički iz detinjstva.

     Da dodju mladji, pametni ljudi. Da se uslovi za rad novinara, službenih lica, gostiju, poprave i da ljudi pokidaju "bodljikave žice" lance i katance, da se svi gosti  dočekuju ljubazno, osmehom, kafom, domaćom... Onako, kako nas svuda i na svim stadionima u Srbiji dočekuju.

     Podsećam, pre nekoliko meseci postavio sam 65 PITANJA predsedniku Zoranu Nikoliću. Do dana današnjeg nisam dobio nijedan odgovor. Da se razumemo, odgovori mi nisu potrebni da ih nosim kući svojoj, odgovori su potrebni svima vama od čijih para Radnički živi!

  Odgovori su potrebni BOLJEM RADNIČKOM, koji će, bolje organizovan, biti mnogo kvalitetniji i za ove momke koji su i danas po hladnom vremenu sa Dejanom Čelarom i njegovim saradnicima vredno trenirali!

      Zbog svega toga, pre neki dan postavio sam pitanje, otvorio dušu, Srdjanu Mitiću, advokatu srpskom, sinu legende Radničkog Stojana Mitića, izuzetnog  čoveka, fudbalera, trenera, predsednika kluba. Pitao sam  šta da radim, advokate?        Da li posle svega što sam doživljavao, trpeo, narušavao zdravlje, da li da Klub ovih i ovakvih, Klub koji sam decenijama doživljavao kao porodicu, da li da pravdu zatražim na Sudu.

    Ne, ne zbog sebe, zbog Radničkog i verovanja da će doći neki dobri, vaspitani, časni ljudi, koji će vratiti dušu, osmeh, radost, povratak dece na Stadion, pune tribine i slavu i tradiciju na koju smo svi bili ponosni!