Na Ekološkoj farmi ovaca vlasnika Ivana Kostića, jedinoj u Srbiji, otrovana dva rasna ovčara. Zašto?! Ko će pse da ukloni?! I tu nema odgovora!

03. mart 2024. 13:45 Društvo Pirot Plus Online

Bane Sibinović, naš čovek, sav od ogromne ljubavi prema psima i mačkama, u petak se javio uznemiren.

Kakav užasan dogadjaj. Vlasnik jedine ekološke farme u Srbije, Ivan Kostić, doživeo je juče teške trenutke. Otrovana su mu dva psa. Psi koji su učeni da čuvaju ovce, rasni psi. Ogromni.

U subotu pre podne, ,,žućko", Bane i ja  uputili smo se prisjanskim putem na farmu.

 Dočekali su nas utučeni, uznemireni Ivan i njegov otac. Oni su tu, na farmi  u ranu zoru, odlaze kasno uveče.

 Ivan, Bane i ja , krenuli smo  na mesto gde je gazda ostavio psa.  

 Još tužnije, dva dana ranije otrovan je još jedan pas. Ivan traga za njim. Pas je uredno čipovan, ima pasoš, očišćen od parazita...

  Vratili smo se na farmu. U prostoru ispred ovaca, čekao nas je još jedan Ivanov pas. Kakav pas !  Treći. Ostao je još jedan, četvrti. Imao je deset, šest su otrovani

 Četvrti pas je ženka. Ležala je sa dva mala psića, oštenila se pre neki dan. Treće je uginulo. Ušli smo kod ovaca, nastavili smo priču.

Vratili smo se u prostoriju u kojoj se kriju od hladnoće, prezalogaje, ogreju se...

 Tu sam sa Ivanom napravio još jednu priču. O njemu. Priča da je 2018. napustio rad u vojnoj službi i vratio se u selo. Porodica živi u Barje Čifliku. Tamo je rođen. Tradicija u njegovoj porodici  je duga. Ćuvaju se ovce, krave, kokoške, razne vrste ptica.

Ivan i njegov otac kupili su zemlju i iste godine krenuli da prave farmu.

 E, o tome narednih dana.

Uznemiren svim ovim, odlučio sam da zoven Nevenu Adžemović, urednicu na TV Nova S.  Brzo smo se razumeli. Razmenio sam poruke sa novinarkom Ivanom Marković .

........................................................

Drugi dan

Nedelja, 3.mart 11h časova. Ekipu Nove S sačekao sam kod benzinske pumpe na Kaleu.  Bane nas je čekao u Kozaračkoj.

Kad smo stigli zatekla nas je vest. Ivan je jutros pronašao i drugog psa. Preko asfaltnog puta, gore u brdu, pedesetak metara dalje. U žbunju.

Krenuo sam.

Sunce opeklo, visoravan, svež vazduh.  Kako starim, sve mi  jača želja da negde pronadjem  neko ,,skriveno" mesto u šumi, da se čuje žubor potoka... Hajde  da ne sanjam dalje...

  Užas. Podsetilo me sve ovo na onu tragediju. Amonijak. Živa smo bića. Ljudi, zašto to?!

 .................................................................... 

  Završavam tekst. Nemam reči, ne umem da svemu ovom bilo šta dodam. A da li je potrebno? Zašto?!

 A ono , kada će psi, rasni karakaračanski ovčari sa jedine Ekološke farme u Srbiji Ivana Kostića biti sahranjeni, spaljeni, kako to ide, e to zaista, ne da ne znam, već sam i dalje  u dilemi, kako je moguće da je to tako!

Na kraju sam upravo moju dilemu preneo Ivanu Kostiću.

Ivane, šta sad!? Kako dalje?

 Da li neko zna odgovore?!