OSVAJANJE LEPOTE (8) Snežana i Nenad Lazić: Dabidžin potok - Koprenski vodopad 

14. april 2020. 13:24 Darovi prirode Pirot Plus Online

Pobeći makar na jedan dan u divljinu, pobeći od civilizacije, daleko od ljudi, od svih problema koji nas okružuju ovih dana mnogo znači. 

Dabidžin potok - Koprenski vodopad su pravo mesto. Izvorište Dabidžinog potoka je na gotovo 1800mnv. ispod vrha Kopren, a Koprenski vodopad sa svojih 103m sliva se niz strmu dolinu obraslu dobrim delom klekom, pa je zato i poseta ovom vodopadu izuzetno naporna, ali nestvarno lepa.

Od sela Jelovica udaljenog oko 33km od Pirota idemo autom sada veoma dobrim putem prema Širokim lukama i šumskoj kući. Ranije smo od nje uglavnom nastavljali peške ali pošto je put sada idealan sve do skretanja za Kaca kamen idemo dalje. Kada se ide na udaljena mesta poput Koprenskog vodopada, vodopada Šošine vunije  dobija se više vremena za obilazak i ovako teškog terena. Kod oštre krivine i puta koji vodi na desno prema granici i Kaca kamenu ostavljamo auto, a mi nastavljamo pravo prema potoku. 

Nakon kratkog vremena hoda uz Jelovičku reku dolazimo do starog mosta. Za Dabidžin potok opet pravo jer preko mosta na levo  put vodi ka vodopadima Šošine vunije. Ulazimo u bajkoviti potok dok se oko nas širi miris tek izniklog zdravca i mladog sremuša, jer su do skoro bili prekriveni snegom. I ovde je odavno srušen stari drveni most pa kada je potok veliki treba se pomučiti i preći na drugu stranu. Sneg se istopio ima ga samo visoko , čak ga ni na samom vodopadu nema mnogo jer su dnevne temperature bile visoke. Velika voda pa i prelasci teži a i neverovatno suvo lišće mnogo se kliza. Za mesec dana će tek ovde biti raj kada polako priroda dobije lepu zelenu boju.

Nakon nekih 3km hoda kroz potok, prelazeći sa jedne na drugu stranu kako bi obišli svaku kaskadu sada bogatu vodom, izlazimo iz šume, a pogled ostvlja bez daha. Šafrani, vesnici proleća čine predeo neverovatno lepim. Tek po topljenju snega ceo Koprenski plato šafrani će obojiti u ružičast. Biti u to vreme tada gore je nešto posebno. Obično idemo na vodopad preko Kaca kamena pa se spuštamo kroz potok ili obratno, ali sada zbog novonastale situacije za to nismo imali vremena jer sama tura je izuzetno naporna i zahteva celodnevno pešačenje, posebno kada se updne u kleku. Tako da smo rešili da vreme provedemo u okolini, na stenama jer i ovo je sasvim dovoljno da opustiš dušu bar na nekoliko sati.

 Penjemo se sve više, a samim tim i pogled sve lepši. Krenusmo tako i uz jednu strminu. U početku je delovalo lako, ali penjući se sve više bilo je sve teže jer je trava mnogo klizava, ne preostaje ništa drugo nego da se hvatamo za busene trave i tako napredujemo metar po metar do vrha, jer povratka nema. Uspešno smo savladali u nadi da ćemo naći spust sa druge strane ka vodopadu. Gore milina, pogled fantastičan, malo više kleke ali može se, jeste da bocka ali bar ne kliza kao trava. Nailazimo i na tragove jelena. Idemo vrhom ka zimzelenoj šumi i tražimo najbezbedniji spust  ka potoku.

Koprenski vodopad ovoga puta gledamo odozgo sa daljine.

Spustili smo se u potok ka donjoj kaskadi vodopada i krenuli nazad ali ne kroz potok, već idemo na desno kroz šumu prema livadi gde smo pre par godina kampovali.

Spuštamo se kasnije opet u potok kako bi nabrali sremuš i kraj Jelovičke reke uživali u ručku pre povratka u stvarnost!