Raspetljava se "Sopotska petlja"!

20. maj 2020. 12:40 Privreda Pirot Plus Online

Tragom saopštenja Koridora Srbije o izgradnji Sopotske petlje i razgovora sa Dušanom Mijukom, šefom koji nas je uputio na Biljanu Pantović,  šefa PR Službe Koridora, dobili smo odobrenje  da na terenu snimimo radove .

No, da podsetimo najpre na detalje  ovog  Ugovora. Sa Kompanijom Integral Inženjering  

-  Koridori Srbije potpisali su ugovor za izgradnju petlje "Sopot" sa kompanijom Integral Inženjering. Vrednost radova je 2.179.164,83 EUR, a rok za završetak je godinu dana.  Projektna dokumentacija predviđa izgradnju dve trokrake raskrsnice sa denivelisanom saobraćajnicom koja se preko nadvožnjaka ukršta sa auto-putem E80. Dužina natputnjaka je 104,9 m, dužina saobraćajne veze je 362 m.

Kako su saopštili iz Koridora, nakon izgradnje istočnog kraka Koridora 10, auto-put E-80, postojeća veza državnih puteva IIA reda br. 221 (Knjaževac-Temska-Dimitrovgrad) i br. 259 (Niš-Pirot) morala je biti ukinuta.

Koridori Srbije su, uvažavajući zahteve meštana sedamnaest sela iz okoline Pirota i lokalne samouprave, izradili projektnu dokumentaciju, obezbedili sredstva iz ušteda u okviru zajma Evropske banke za obnovu i razvoj i sproveli javnu nabavku za izgradnju veze navedenih državnih puteva, na istom mestu posle izgradnje auto-puta između njih - navodi se u saopštenju

-  Izgradnjom Petlje "Sopot" rasterećuje se zona Petlje "Pirot Zapad", jer će deo lokalnog i tranzitnog saobraćaja koristiti ovu vezu.  Ovim putem biće ostvarena najkraća i najbrža veza Bele Palanke i Pirota sa parkom prirode Stara planina, manastirom Temska, Knjaževcem, daje se podsticaj razvoju turizma i opštem napretku staroplaninskih sela i gravitirajućih delova Istočne Srbije, piše u Saopštenju Koridora Srbije

U ponedeljak, oko podneva bio sam na gradilištu.  Šef gradilišta je Miloš Popović, radove izvodi ogranak u Nišu, sa nekim podizvodjačima. Pirotske firme nisu uključene .

Javio sam se šefu gradilišta i krenuo na posao! Iznad gradilišta nanešene velike gomile kamena, pravo brdo. Dobra pozicija.

Sa brda se videla druga strana petlje. Trebalo je doći. Šefa gradilišta pitao sam gde su radnici. Nekako je bilo pusto. Objasnio mi je kako da prodjem na levu stranu petlje. Put interesantan, a kako da pronadjem drugo grailište. Idemo redom.

Bilo je to drugo gradilište gde su postavljeni šipovi za stubove.  I tu nije bilo radnika. Dakle, idemo dalje. Na treće gradilište. E, bilo je to komplikovanije. Srećom, na sredini puta pojavio se “vodič”

Konačno, evo radnika. Tu su armirači, betoneri, ima posla. Transport komplikovan. Ali to je za njih rutina. Nije prvi put. Sparno vreme. Kako li je kad opeče “Zvezda”  ili krenu snegovi, kiša…

Moram da vam kažem ono što me vuče, pravi je izazov, da ovako izadjem na teren, odem tamo medju te radnike kojima nikada nije bilo lako. Ko zna odakle su sve došli. Žive tu negde u onim kontejnerima, odvojeni od porodice. Čekaju vikende ili kraj mesec da uzmu platu i odnesu svojim porodicama. Izazov za mene bio je da vidim ta ispijena lica, žuljeve na rukama, ali i onu životnu snagu i čvrstinu koja ih karakteriše. I nikada kada sam ih pitao nisu rekli da im je teško. I to je neki deo života!